Kako bismo stekli dublji uvid u to na koji način promjene u fizičkom, mentalnom i emocionalnom tijelu utječu na kvalitetu naših životnih iskustava, istražit ćemo stanje odrasle osobe koja se bori s ozbiljnom pretilošću. Budući da je pretila osoba u našem primjeru posve »normalna« odrasla osoba, i nju su možda, kao i sve nas, posve začarali fizički vidovi njezina svijeta. To znači da osoba smatra kako se uzrok njezina nelagodnog životnog iskustva krije u površini stvarnosti. Zbog toga će zadatku mršavljenja vjerojatno pristupiti kao da je riječ o isključivo fizičkom postupku, pretpostavljajući da otklanjanje pretilosti jednostavno obuhvaća otklanjanje pretjerane masnoće iz fizičkog tijela. Ako se prikloni tom fizičkom pristupu, mogla bi se odlučiti za prehranu bez masnoća ili se koristiti tabletama za mršavljenje koje će rastvoriti masnoće u organizmu. Također bi mogla započeti s programom vježbi ili produžiti vrijeme vježbanja kako bi sagorjela nepotrebne kalorije. Mogla bi se čak podvrgnuti radikalnom fizičkom postupku kao što je podvezivanje želuca ili spajanje zubi.
To su sve fizički pristupi. Svi se bave posljedicom, a ne uzrokom debljine. Razlikuju se po vremenu
potrebnom za očitovanje posljedica, ovisno o tome koliko su drastične njihove fizičke mjere. Ti su pristupi naporni. Neki od njih doslovce traže krv, znoj i suze, kao i znatna financijska sredstva.
Međutim, čak ako i dođe do gubitka težine, to ne jamči ishod za kojim je osoba uistinu tragala. Možda se neko vrijeme bolje osjeća jer i bolje izgleda, ali i taj će se osjećaj s vremenom izgubiti, jer uzrok pretilosti nikada nije fizički. Nijedna dijeta nije dugoročno uspješna. Podvezivanje želuca ne
može otkloniti nelagodu emocionalne uznemirenosti koju pretila osoba ne može probaviti. Spajanje zubi ne omogućuje pretiloj osobi da se izrazi i tako pozabavi potisnutim emocijama. Stoga, iako takvi postupci mogu donijeti brze rezultate ovisno o njihovoj drastičnosti, osjećaj dobrobiti koje
kroz njih dobijemo nije izvoran i stoga je privremen. Kad se unutarnja bol naposljetku vrati, može postati razorna, jer više nema oduška. Takvi fizički postupci ne razrješavaju nesvjesne negativne mentalne aktivnosti koje se odnose na sliku o samome sebi, niti mogu utišati unutarnje emocionalne erupcije koje se na fizičkoj razini očituju kao prejedanje. Mogu zaustaviti prejedanje, ali ovisnost o hrani kao sredstvo samoizlječenja, umirenja i kontrole nad onim što se događa u emocionalnom
tijelu prenijet će se na druga područja. Osoba neko vrijeme može bolje izgledati, ali su joj misli i dalje prožete negativnošću. Bez obzira na to koliko je kilograma izgubila kirurškim ili nekim drugim putem, ispod površine se ipak neće osjećati dobro. To će se pokazati kasnije. Posljedice uvođenja drastičnih fizičkih promjena osjete se u našem odnosu prema mentalnom i emocionalnom tijelu. Isključivo fizičke promjene pogoršavaju nam mentalno i emocionalno stanje. Što svoju patnju više prikrivamo oslanjajući se na fizičke promjene, to se u mentalnom i emocionalnom smislu lošije osjećamo. Na kraju će se umjetan mjehurić kirurški oblikovanog lijepog tijela rasprsnuti u mentalni kaos i emocionalnu katastrofu. To će se kad-tad dogoditi. Onoga trenutka kad se novom fizičkom izgledu više nitko ne bude divio, osobu će prožeti unutarnji očaj. Kad putem isključivo fizičkih promjena pokušavate razriješiti nelagodu u kvaliteti svog životnog iskustva, stvarate emocionalnu bombu. Jednoga će dana eksplodirati. Ako pretila osoba dođe do svojevrsnih spoznaja zahvaljujući neprestanim neuspjesima do kojih dovodi isključivo fizički pristup, mogla bi pokušati promijeniti svoje psihičko stanje. Drugim riječima, mogla bi promijeniti način razmišljanja o hrani koju jede ili o slici koju o sebi ima čitavog života. Mogla bi stići do točke u kojoj bi shvatila dajoj negativni misaoni obrasci nisu korisni. Mogla bi krenuti na tečaj omoći uma ili pozitivnih afirmacija. Takvim će pokušajima promjene načina razmišljanja nešto postići, iako će ishod biti ograničen. Ako se
dosljedno pridržava stava da je um jači od materije, na kraju će početi mršavjeti, ali samo do određene točke. Promijenit će svoje fizičko stanje, ali mnogo sporije nego da se zadržala na fizičkim postupcima. Nažalost, svaka promjena koju postigne putem promjene načina razmišljanja također će biti privremena, jer se još uvijek bavi samo posljedicom, odnosno vlastitim mislima. Još nije pokušala uistinu promijeniti uzroke. Pod takvim okolnostima mogla bi smršavjeti, ali neće dosegnuti optimalnu težinu. Ako i uspije u tome, morat će se truditi da je održi. Do toga dolazi zato što, iako je uspjela potaknuti promjenu u svjesnim misaonim procesima, neće uspjeti zaštiti kvalitetu svog
iskustva od negativnog djelovanja nesvjesnih misli. Integriranje nesvjesnih negativnih misaonih obrazaca moguće je samo kad promijenimo uvjete emocionalnog tijela, iz kojega misli i izranjaju.
Stupanj do kojeg se nastavlja negativna nesvjesna zbrka pretile osobe stoga će određivati i stupanj do kojeg će se njezino tijelo držati pretjerane težine. I dalje će biti u opasnosti da povremeno isklizne iz tračnica. Kad se to dogodi, ponovno će početi jesti prevelike količine pogrešne hrane, a počet će gajiti i negativne misli o svom nediscipliniranom ponašanju. To se događa usprkos tome stoje zaključila da negativne aktivnosti nisu korisne. Do toga dolazi zato što nije u stanju zaustaviti vlastite nesvjesne misli koje joj uništavaju sav trud. Možda će fizički malo bolje izgledati, možda će i malo bolje misliti o sebi, ali usprkos svemu tome, neće se uistinu bolje osjećati. Budući da se u emocionalnom smislu ne osjeća bolje, uvijek će biti u opasnosti da se ponovno prikloni hrani ili drugim negativnim aktivnostima koje joj pružaju utjehu, a mogle bi potaknuti i debljanje. Promjene koje je unijela u svoje svjesne misaone procese također će se negativno odraziti na njezino emocionalno stanje, jer ako mijenja narav svojih svjesnih misaonih procesa, a ne pozabavi se nesvjesnim mislima, onda je jednostavno riječ o mentalnoj kontroli. Prije ili kasnije izgubit će
kontrolu i prevladat će je plima emocionalne zbunjenosti. Da bi se s time mogla nositi, priklonit će se negativnom fizičkom ponašanju. Kad naposljetku otkrije da nije u stanju unijeti bilo kakve stvarne i
trajne promjene ni u fizičko ni u mentalno stanje, naposljetku će se odlučiti problemom debljine pozabaviti u emocionalnom smislu. To je, dakako, za većinu ljudi najteži put, jer moramo biti spremni postati ono što jesmo. Zbog toga ljudi najčešće tek na kraju razmišljaju o takvom pristupu. Za uvođenje promjena u emocionalno tijelo potreban je postupan i dosljedan rad. To nije instant rješenje, ali kad obavimo taj posao, posljedica je trajna preobrazba. Koliko god mogao biti naporan, emocionalni rad donosi dalekosežne pozitivne posljedice, jer se bavi uzrocima. Debela osoba koja razriješi emocionalne probleme odmah se počinje bolje osjećati, što se očituje u svakom vidu njezinih misaonih procesa, a i u njezinim fizičkim okolnostima. Automatski se mijenjaju njezine
navike u jelu i pristup fizičkim odnosima sa svijetom. Zbog toga se tjelesna težina uravnotežuje automatski i bez ikakva napora. Ne mora se pridržavati dijete, nego automatski počinje jesti zdraviju hranu. Hranom više ne potiskuje nerazriješene emocije, pa stoga automatski jede manje. Ne mora započeti ekstremno naporan program vježbi, jer automatski uživa u svome svijetu tako što fizički sudjeluje u njemu. Budući da je na uzročnoj razini promijenila kvalitetu svoga životnog iskustva, takva osoba također više ne mora brinuti o nenadanom vraćanju pretilosti. Kao što smo naveli na početku ovog poglavlja, integrativni pristup mijenjanju kvalitete životnoga iskustva temelji se na spoznaji da su fizičko, mentalno i emocionalno tijelo odrazi jedan drugoga, te da su njihova iskustva povezana. Također se temelji na spoznaji da ne smijemo, želimo li uistinu promijeniti kvalitetu životnog iskustva, gubiti vrijeme i energiju baveći se isključivo posljedicama nerazriješenih iskustava iz djetinjstva. Moramo mijenjati uzroke. Kad ne bismo tratili vrijeme na fizičke ili mentalne postupke, nego se umjesto toga usredotočili na emocionalno tijelo, to bi bio najbrži
put kojim bismo unijeli brze, djelotvorne i trajne promjene u kvalitetu životnog iskustva. Međutim, bavljenje isključivo emocionalnim tijelom uopće nije blag pristup i može izazvati traumatična iskustva. Najblaži pristup uvijek je integriran i cjelovit. Obuhvaća istodoban rad na fizičkom,
mentalnom i emocionalnom tijelu, kao i namjeru da postupno stignemo do uzročne razine, emocionalnoga tijela, i pozitivno je izmijenimo. Drugim riječima, ne trebamo se baciti na uzroke samo zato što znamo da postoje. Pristupamo im blago i metodički, kao da je riječ o posve malom
mačiću uplašenom bukom. Uzimamo u obzir da se negativan emocionalni ciklus koji se od djetinjstva nesvjesno ponavlja u našem životnom iskustvu ne može isključiti preko noći. Zbog toga je Proces prisutnosti ustrojen da bismo se uz njegovu pomoć blago, metodično, dosljedno i promišljeno uputili Stazom svjesnosti, integrirajući fizičke, mentalne i emocionalne postupke s obuhvatnom namjerom obnavljanja ravnoteže emocionalnog tijela. To je umijeće integrativnog pristupa u okviru kojega se polagano krećem oslojevima posljedica sve dok ne dodirnemo i ne promijenimo uzrok.
Nema komentara:
Objavi komentar